Od ponedjeljka „paziš“ na prehranu. Jako si motivirana i strogo se držiš plana.
A onda dođe subota i cheat day.
Dan kada je dopuštena sva ona hrana koju si proteklih dana morala izbjegavati. Dan kada smiješ jesti što i koliko želiš – jedini uvjet je da se već sutra vratiš svom režimu.
Zvuči li ti poznato?
Što je cheat day?
Cheat day je unaprijed određen dan, najčešće jedan u tjednu, tijekom kojeg osoba privremeno odstupa od prehrambenih pravila kojih se inače pridržava. Najčešće se pojavljuje u kontekstu mršavljenja ili postizanja određenog fitness cilja pa se u ostatku tjedna najčešće izbjegavaju namirnice koje se smatraju „nezdravima“ – slatkiši, grickalice, brza hrana, zaslađena pića i slično.
Na prvi pogled, ideja možda zvuči praktično. Držiš se plana većinu tjedna, a onda si jedan dan dopuštaš malo više slobode.
Ali kada zagrebemo malo ispod površine, nameće se pitanje: ima li takav koncept utjecaj na naš odnos prema hrani?
Kako cheat day može postati problem?
Cheat day vrlo dobro ilustrira logiku dijetne kulture. Temelj svega je prilično jednostavna podjela: postoji hrana koju smatramo „zdravom“ i koju bismo trebali birati češće te hrana koju smatramo „nezdravom“ i koju bismo trebali maksimalno ograničiti.
Ali hrana nije samo gorivo. Uz nju vežemo okuse, mirise, uspomene, druženja, zadovoljstvo i ugodu. Neke namirnice biramo zato što su hranjive i podržavaju naše zdravlje, a neke jednostavno zato što su nam – fine.
Problematično je što u konceptu cheat daya ta siva zona između dvije krajnosti ostaje zanemarena.
Kada određenu hranu dugo i strogo ograničavamo, sasvim je prirodno da ona postane primamljivija. Što si više govorimo da nešto ne smijemo, to žudnja postaje intenzivnija.
Zabranjeno voće je ipak slađe.
I tu najčešće dolazi do paradoksa.
Što je više pravila, to „zdrava“ hrana može početi predstavljati obavezu – nešto što trebamo pojesti jer je dobro za nas. S druge strane, hrana koju smo označili kao „nezdravu“ može dobiti potpuno suprotnu ulogu: postaje izvor užitka, utjehe i nagrade za sve ono čega smo se tijekom tjedna odricali.
A kada se pravilo prekrši prije planiranog dana, često se pojavi i krivnja:
„Opet sam podbacila.“
„Nemam dovoljno kontrole.“
„Nedostaje mi discipline.“
I tako se stvara začarani krug:
restrikcija → žudnja → prejedanje → krivnja → nova restrikcija.
Ovakav obrazac nije rijedak, ali često ga ni ne prepoznajemo kao nešto problematično. Najčešće je upravo suprotno, stroga kontrola hrane predstavlja nešto poželjno i dokaz discipline.
Kako prepoznati da „upadaš“ u zamku?
Cheat day naizgled nudi najbolje od oba svijeta – i kontrolu i slobodu. Tijekom tjedna znaš što „smiješ“, a što „ne smiješ“, dok jedan dan ostavljaš prostor za sve ono čega se inače odričeš.
No, upravo takav način razmišljanja može s vremenom utjecati na to kako doživljavamo hranu – ali i sebe.
Podjela na „dobru“ i „lošu“, hrani daje moralnu vrijednost. Ako biramo ono što smatramo „zdravim“, osjećamo se disciplinirano i uspješno. Ako pojedemo nešto s „crne liste“, možemo imati osjećaj da smo podbacili, izgubili kontrolu ili da moramo svoj izbor nekako nadoknaditi.
Tada samo komad neke zabranjene namirnice postaje dokaz discipline ili pak njezinog nedostatka.
A kada se to ponavlja, odnos prema hrani može postati sve više opterećujuć. Umjesto da slušamo signale gladi i sitosti, brinemo o tome jesmo li „zaslužili“ određenu hranu, smijemo li je pojesti i kako ćemo je kasnije „nadoknaditi“.
Cheat day može utjecati i na odnos prema vlastitom tijelu. Ako je cilj stalno „biti bolji“, „popraviti“ tijelo ili kontrolirati njegov izgled, hrana lako postaje još jedno područje u kojem moramo biti besprijekorno disciplinirani.
Balans uvijek ime prednost pred stavom sve ili ništa. Zato niti cheat day ne trebaš gledati crno-bijelo, već se zapitati:
„Kako se osjećam zbog hrane koju jedem i pravila koja si postavljam?“
Želim li da mi je za uživanje u komadu torte bude dopušteno samo u posebnim prilikama, da pizzu moramo „zaraditi“ gladovanjem, da nakon obilnijeg obroka osjećamo pritisak kako to moram „ispraviti“ dodatnim treningom?
Nutrigurman deinfluence – prehrana može izgledati drugačije!
Ne moraš biti „dobra“ cijeli tjedan da bi u subotu smjela pojesti brzu hranu.
Ne moraš zaslužiti komad torte treningom.
Ne moraš nakon obilnijeg obroka preskakati sljedeći.
I ne moraš čekati jedan poseban dan u tjednu da bi jela hranu koju voliš.
Prehrana može izgledati drugačije.
Koliko god paradoksalno zvučalo, prehrana može biti istodobno i nutritivno kvalitetna i fleksibilna. Može sadržavati povrće, voće, cjelovite žitarice, kvalitetne izvore proteina i masti – ali i čokoladu, pizzu, sladoled i kolač.
Ne moraš birati između „zdrave“ prehrane i uživanja u hrani. Ne moraš birati između cilja i slobode.
Umjesto da hranu dijelimo na onu koju smijemo i onu koju ne smijemo, možemo je promatrati kroz širu sliku. Neke ćemo namirnice birati češće jer nam pružaju više nutrijenata i bolje nas podržavaju kroz dan. Druge ćemo birati rjeđe, ali ih ne moramo povezivati s krivnjom, zabranom ili osjećajem da smo nešto „pokvarili“.
Funkcionalan odnos prema hrani nije savršen odnos.
To je odnos u kojem možemo biti dosljedni svojim navikama, ali i fleksibilni kada život ne ide prema planu. U kojem možemo birati ono što je dugoročno dobro za naše tijelo, ali i ono što nam je jednostavno – fino.
Jer cilj nije imati veću kontrolu nad hranom.
Cilj je balans - hrana ima svoju ulogu, ali se život ne mora vrtjeti oko brige što, kada i koliko smijemo pojesti.
Promjena iz restrikciju u fleksibilnost možda ne ide preko noći, ali svakako je moguća. Uči se polako i uz strpljivo mentorstvo stručnjaka.
Ako ti ovo zvuči nestvarno, dopusti da te Nutrigurman pristup razuvjeri.
Javi nam se za 1:1 konzultacije!
Fotografije su preuzete sa stranice Unsplash.
